 |

Sledeći tekst
Posetite naš novi web sajt: www.PoslovnaZnanja.com
E-business (2)
Poslovanje na Internetu
U ovom drugom nastavku serije članaka o elektronskom poslovanju na Internetu
nastavićemo priču o tome kako je ono započelo. Od tridesetak godina svog
postojanja tek zadnjih osam godina Internet je počeo i praktično da se koristi u
poslovne svrhe. Ko zna zašto je dobro što je baš tako i bilo. Tek zadnjih četiri
godine može se reći da je on postao i neophodno sredstvo poslovanja većine firmi
na zapadu a od sada i kod nas. Verovatno, da se desilo prerano
komercijalizovanje Interneta, možda bi to usporilo njegov razvoj i Internet
sigurno ne bi postao univerzalni komunikacioni medij. Jedna od osnovnih
karakteristika Interneta je da je većina njegovog sadržaja dostupna svakome ko
na njega pristupi. Čak i danas iako je većina sadržaja Interneta postavljena sa
nekim poslovnim ciljem, za običnog korisnika ta poslovna funkcija je najčešće
skrivena u pozadini, a poslovni cilj ostvaruje se indirektno, da se to i ne
primeti.
Ko je potpomogao eksploziju Internet-a
Razvoj Interneta mogao bi da se poredi sa danas najrasprostranjenijim medijem,
televizijom. Ona je počela davne 1939 godine na svetskoj izložbi u Nju Jorku gde
je emitovan prvi komercijalni televizijski program. Taj prvi program u istoriji
prikazan je na ne vise od stotinak prodatih televizora koji su tad koštali kao
osrednja limuzina. Prihod su ambiciozni inovatori očekivali od pretplate bogatih
korisnika. Da su na tome i ostali televizija bi i danas bila samo skupa igračka
isključivo bogatijeg sloja društva. Srećom, Internet je preskočio tu prvu
pretplatničku fazu, i u startu omogućio svoj sadržaj za džabe. Ti prvi
finansijeri Interneta su srećom uvideli njegove mogućnosti i nisu bili
nestrpljivi da odmah očekuju bogati profit. Vreme bogatog prihoda je došlo, a
ponajbolji primer je čuvena kupovina Time-Warner-a (mega korporacije na polju
filma i televizije) od strane do skora nepoznate firme AOL (America Online). U
vreme kad se taj merdžer desio, pre par godina, to je ujedno bila i najveća
financijska transakcija (do tada) u istoriji financijskog poslovanja.
Odnos ostalih medija prema Internetu
Kako je Internet najnoviji komunikacioni medij u njegovom razvoju veliku ulogu
odigrali su i ostali mediji. Ispočetka su oni sa strahom gledali na njegov
eksplozivni razvoj i neverovatne interaktivne mogućnosti ali polako se uviđalo
da u kombinaciji sa Internetom bilo koji medij dobija mnogo štošta. Web je
postojao više godina kad su se prvi put pojavile reklame koje su u
tradicionalnim medijima počele da reklamiraju Web sajtove. Nije prošlo mnogo
vremena a svaki televizijski program, radio ili novine su predstavili svoj
program ili deo svog sadržaj i na Web-u. Mnogi su se čak i kompletno
orijentisali na internet. Među prvima, poznati Wall Street Journal je svoj
kompletni sadržaj ponudio preko Interneta. Svakako to je značilo mesečnu
pretplatu od --- što su mnogi prokomentarisali kao promašenu ideju. Vreme je
pokazalo da je ideja bila na mestu. Danas Wall Street Journal ostvaruje gotovo
isti profit sa svojom on-line verzijom, svakako uz značajno smanjene troškove
proizvodnje.
Ko se prvi zainteresovao
Ako bi se upitali ko je prvi pokazao interesovanje za korišćenje kompjuterske
mreže za komuniciranje sa mušterijama, verovatno bi pomislili na banke. Tako je
i bilo. Problem čekanja na red u banci ili pošti nije samo problem našeg
podneblja. Nezadovoljni štediša može lako da svoj novac prenese drugde. Moja
sreća u ono vreme je bila da sam imao poslovni račun sa Siti Bank-om a oni su
prvi primetili da nervozni štediša u dugom redu ispred šaltera nije znak
kvalitetnog poslovanje. Isprva su pokušali sa porukom vidno objavljenom u svim
ekspoziturama da ukoliko čekate duže od 10 minuta na šalteru će vam isplatiti 20
dolara naknade za izgubljeno vreme. Ali verovatno da je i pored svog truda
užurbanog osoblja bilo i dosta nasmejanih štediša koji su iz banke izlazili
bogatiji za 20 dolara. Rešenje je bilo uspostaviti lokalnu mrežu (Internet je
još uvek bio strogo nekomercijalan) i omogućiti korisnicima mogućnost pristupa
svom bankovnom računu preko kućnog kompjutera. Isprva, jedino je bilo moguće
pregledati stanje računa ali su se ubrzano dodavale korisne mogućnosti. U
saradnji sa lokalnim kompanijama, bilo je moguće platiti račune za struju,
telefon, gas i to putem jednostavnih tekstualnih menija. Program je bio u DOS-u
ali se i sa najjednostavnijih računara mogao lako i brzo završiti posao.
"Elektronski čekovi"
Vremenom mogućnosti on-line plaćanja proširili su se na direktan transfer novca
izmelju računa u istoj banci a kasnije i na plaćanje privatnim licima i firmama.
Uz malu nadoknadu banka je slala takozvane "elektronske čekove". Naravno tada je
to značilo da je korisnik ispunio podatke o plaćanju on-line, a banka onda
štampala formular u obliku čeka i slala poštom odštampani ček na adresu primaoca.
Tako je u prvo vreme elektronsko plaćanje raznosio lokalni poštar na kucne
adrese ali progres nije bilo moguće zaustaviti. Naravno, elektronski čekovi su
kasnije prerasli u danas potpuno digitalizovanu verziju ali su bas ti pokušaji
da se elektronsko plaćanje omogući po svaku cenu doveli do savremenih poslovnih
rešenja. Jeste da su se silom prilika kombinovale savremene tehnologije i
tradicionalni papirološki metodi ali redovi u bankama su se smanjivali na
obostrano zadovoljstvo kako bankarskih ustanova tako i njihovih štediša.
Kako je Internet prevladao
Osnovni problem koji su financijske institucije kao inicijatori on-line
poslovanja imali, je da su morali sami da izgrađuju pristupnu mrežu svojim
korisnicima. Pogotovu je to bio problem za velike financijske institucije koje
su se protezale širom sveta. Korisnik usluga bilo gde da se nalazio želeo je da
svom računu pristupi lokalnim pozivom a ne da plaća cenu međunarodnog poziva.
Komercijalizacija Interneta konačno je pružila idealno rešenje. Danas većina
korisnika financijskih usluga na zapadu ima mogućnost da svom računu pristupi sa
bilo kog kompjutera povezanog na Internet. Kod nas je ta pogodnost još uvek u
povoju ali nije daleko dan kad će i naše štediše upravljati svojim računima od
kuće ili iz Internet kafea umesto da čekaju duge redove za uplatu svojih kućnih
računa.

Sledeći tekst

Lista svih tekstova
|
 |